Život je lijep!!!

srijeda, 15.08.2007.

Rukomet na pijesku

Službena stranica rukometa na pijesku... Rukomet na pijesku .
Evo ujedno i link na stranicu moga kluba! Nadam se da će vam se svidjeti... Klub rukometa na pijesku!

nedjelja, 12.11.2006.

Pogled iznutra

Po prvi put nakon 12 godina vidio sam svoj grad iznutra. Bio sam opet dio njega, ali kao i da nisam. Vidio sam da grad kojeg se ja sjećam više ne postoji.
Prije je to bio slikovit, bogat gradić u sjevernoj Bosni u kojem je sve bilo moguće. Radio si i živio dobro od svog rada. Imao si čitavo mnoštvo raznih škola gdje si mogao stjecati svoje zn(v)anje i zaraditi penziju radeći to (ili nešto drugo). Mogao si otići u kazalište, kino, na neku književnu večer ili izložbu, ili pogledati uživo dobru utakmicu, a bogami ponekad i biti na dobrom koncertu. Kupovao si što si želio u dobro opremljenim dućanima. Imao si svoj kafić i konobara kojem ne moraš govoriti što piješ, imao si svoju klapu i znao si mjesta gdje trebaš tražiti nekoga posebnog, određenog. Imao si mjesta za zimske i ljetne izlete, čak i semafor je bio........ svog obućara, frizera, doktora, zubara, sve si imao u tom gradu u ona vremena prije nego što se nezamislivo zlo sručilo na njega.
Onda si morao otići negdje drugo, a tvoj grad ti je ostao u sjećanju, isti onakav....... Poslije mnogo godina, pojaviš se ponovo u gradu. Imaš sijedih vlasi na glavi gotovo jednako kao i onih tamnijih, na plećima imaš teret iskustava koje nikako nisi želio, u glavi zbrku od prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, tanke živce, traume i sjećanje koje te vara, vara, vara..... Tvoj grad više nije ono čega se sjećaš. U tvome gradu sada noću lete auti u zrak, klinci se drogiraju u kafićima, a djeca iz nekada uglednih obitelji dilaju drogu. U tvome gradu neke ljude usred dana pojede noć, a neke spodobe iz mraka izlaze na svjetlo dana i ne stide se svojih podobnosti i nepodobnosti.
U tvome gradu djeca otimaju mobitele iz ruku i upadaju kroz otvorene prozore u tuđe kuće. U tvome gradu se u noćnim satima gosti dočekuju sa oružjem u rukama, a kuće se trostruko zaključavaju. U tvome gradu sada mafija upravlja policijom, a vlast ima jedan jedini cilj - otjerati stanovnike iz grada. U tvome gradu i usred dana vlada mrak bezumlja, mržnje i smrti. Tvoj grad sada više zaista nije tvoj grad i vidiš to i čuješ i osjetiš svakim osjetilom koje su ljudi ikada imenovali. Svaki nervni završetak u tvome mozgu šalje impulse: "Bježi, bježi odavdje i ne vraćaj se nikada više!!!!" Ti znaš da trebaš poslušati šta ti kažu razum i logika, ali ne: Gledajući iznutra taj grad koji više nije grad tvoje mladosti i tvojih radosti srce glupo urla: To jeste moj grad, moje ulice i moji ćoškovi! Tu jesu moji koraci i moji poljupci i smijeh i suze. To jeste moj život i dio mene i nije bitno što su sada od svega učinili vampiri zla. To jeste moj grad i ostaće zauvijek..........moja Derventa.

petak, 29.09.2006.

Sjetim se Bosne

Stigli smo iz daljine
tiho je svitala zora
ovdje ćemo radit sine
radit jer živjet se more...

I otac je digao ruku
gledao me teško i sjetno
pokazao mi more i luku
i prošlo je djetinjstvo sretno

Zavolio sam ove ljude
beskrajno dobre i ponosne
i opija me ovo more
kao nekad miris trave rosne
al' i sad, i sad često
sjetim, sjetim se Bosne...

I otac je digao ruku
gledao me teško i sjetno
pokazao mi more i luku
i prošlo je djetinjstvo sretno

Zavolio sam ovo more
i našao ženu koju ljubim
i opija me ovo more kao nekad miris trave rosne
ali i sad, i sad često sjetim sjetim se Bosne...

petak, 24.03.2006.

Onako usput...

Svaki čovjek je nečija nada...

ponedjeljak, 07.11.2005.

Pjesma za kraj!!!

5. studeni 2005.:

Subota je! Otkriti ću vam jednu istinu, a ta je da ono što srce vidi, oko ne zaboravlja tako lako... tkogod da je to izrekao bio je vraški u pravu! Evo i jedne pjesme za kraj ovog bloga posvećene njoj i samo njoj...

U svakom slučaju te volim – by Luko Paljetak

Volim te uvijek, i kad se budiš
I kad na licu šminke nemaš
I kad si ljuta, i kad se čudiš
I kad bez mene na ples se spremaš
Uvijek te volim, hoću da znaš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim
                    
Volim te kad si blijeda i sjetna
I kada bore imaš na licu
Volim te kad si divlja i sretna
I kad u ruci držiš pticu
Kad ništa nećeš da mi daš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim...

Volim te uvijek, i kada sanjaš
Kad ne pišeš mi, kad te nema
Kada od mene stalno se sklanjaš
Volim te kad si posve nijema
Kad šutiš poput ribe baš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim
                            
Volim te uvijek, čak i tada
Kad ne volim te, kad si sama
Kad večer pada iznad grada
Volim te kad se praviš dama
Kad ne voliš me, kao sada
U tome i jest život nas
U svakom slučaju te volim
U svakom slučaju te volim...


Eto toliko od mene! Ovo danas mi je zadnji post. Ako sam ikoga svojim postovima uvrijedio, iskreno se ispričavam! Iskreno se nadam da ćete imati uspjeha u svemu onome što ste započeli i da nećete odustati! Formula uspjeha glasi: "Započni i ustraj!". Također se nadam da će svaki vaš dan biti ispunjen zdravljem, veseljem, srećom, optimizmom... Pozdrav :)

petak, 04.11.2005.

"Molitva" - by Mikhail Yurevich Lermontov

Kad teški život zasiječe
i kada pritiska tuga
Napamet, čudesna teče
jedna molitva duga.

Tu snaga, blaga i živa
leži u suglasjima
i diše neshvatljiva
Sveta divota u njima.

Silno se breme tad ruši
Netko je sumnju mak'o
i vjera i plač u duši
i posve je lako, lako...

utorak, 18.10.2005.

Iz nekih starih vremena...

...onda kad sam bio blesav i vjerovao da ono što pišem ima smisla jer ima rimu. No, emocije su bile prave. Ovo je Pjesma od Vjetra za prošla vremena, za prošle emocije koje su zauvijek rekle najtužniju i najveću riječ.

"Ovu pjesmu nitko ne piše
ona nikom posvećena nije
nju je napisao Vjetar poslije kiše
kad je vidio oholu Nju i Njega gdje suze lije.

Ovo nije pjesma o Ljubavi - za nju je potrebno dvoje,
ovo nije pjesma o Mržnji - mrziti može samo onaj što je volio,
ovo je pjesma o Njenom svijetu - gdje dvoje je puno, a malo je troje;
ovo je pjesma o Njegovom svijetu - gdje samo Njoj On pristup je dozvolio.

Vjetar obrisa suze o krošnje i nastavlja da poji:
Ona je Njemu bila svijet; bila Mu je smisao života,
a On Njoj samo kamičak što Joj na putu vječno stoji;
šutanje tog kamička bijaše za Nju divota.

Imaš pravo što pitaš: 'Pa zar nisi rekao da On Nju volio nije?',
ali shvati, prijatelju, da je to bilo i od Ljubavi više.
Zbog Nje On je prestao da puši; zbog Nje On je prestao da pije,
zbog Nje On je počeo da živi; zbog Nje On je počeo da diše.

A pisao je uvijek isto - riječi dvije koje nije smio reći;
riječi dvije koje je zatočio u tamnicu od papira,
riječi dvije koje Mu prag usana nisu mogle preći,
riječi dvije zbog kojih je živio, a koje Mu nisu dale mira.

Ona je znala - svjedok sam bio toga
no uzvratiti Mu nije smjela, nije htjela da joj bude lako;
od tih riječi je bježala i kod vraga i kod Boga,
za Nju je strašno bilo osjećanje svako.

A negdje u dubini duše, tamo gdje svaka tajna se krije,
željela Mu je reći da osjeća isto poput Njega;
da, makar je hladna, u duši se smije,
da, makar Ga tretirala kao Ništa, bio joj je više od Svega.

A gdje su danas, pitaš?

Jednog je dana papir prestao da trpi, prestao da krije tajnu,
napisao je samo jednu riječ: okrutnu i bijednu,
riječ grubu, ali i veličanstvenu i sjajnu,
riječ kratku, a cijelog života vrijednu.

Ta riječ bijaše: "Zbogom!", posljednja što je na papir stala,
a opet jedina koju je Ona uspjela da čuje,
na Njegovoj sahrani Mu je prvi put poštovanje dala.
Zbog toga, danas sjedi sama i Njega oplakuje."

ponedjeljak, 17.10.2005.

Jedna optimistična...

Sanjao sam mnoge snove koji se
nikad nisu ostvarili.
Nestali su s buđenjem u zoru.
No, Bogu hvala, neki su ipak postali
stvarnost,
zato još uvijek rado sanjam.

Izgovorio sam mnoštvo molitava koje
nikad nisu bile uslišane
iako sam čekao strpljivo i dugo.
Neke su ipak bile uslišane,
stoga još i danas rado molim.

Imao sam povjerljive prijatelje koji
su me napustili
ostavivši me sama u mojoj tuzi.
Neki su mi još i danas vjerni;
zbog njih nisam izgubio povjerenje u ljude.

Sijao sam obilato sjeme pored puta.
Mnogo zrna pozobaše ptice.
Požeo sam ipak dobar urod.
Sad se spremam za sljedeću sjetvu.

srijeda, 24.08.2005.

Rađanje dobrote

19. kolovoz 2005.:

Nebrojeno puta iskusih silovitost i svrhovitost ovih riječi. Makar, bolno je, i ne manje uzdižuće, iskusiti i njihovo rađanje i iznovno opredjeljivanje za njih.
Kad čovjek dovoljno odmakne od svagdašnjih nastojanja, ma koja korita ona gnijezdila; kad odmakne od posve običnih obveza i briga; kad mu je iznova podareno na novi i neposredniji način doživjeti i odživjeti susret sa svojim Bogom i samim sobom – otkrije: dovoljno je razgrnuti privid i odživjeti vedre volje sve što ga dotiče kao iznovni dar ljubavi i dobrote, povjerenja, blaženstva i blagoslovljenosti.
Doista, nijedna dobrota, nijedna dobra riječ i misao ne umije čovjeka zagubiti u beskraju koječega što mu odvlači pozornost od onoga bitnoga: ljudskosti božanskošću prožetu. Nijedna dobra riječ i misao ne mogu biti izgubljene. Zbog toga je dobro one s kojima živimo, koje nazivamo svojima, svoje ljubljene, darivati dobrim riječima. Dobro je one koje ispraćamo ili dočekujemo ispraćati i dočekivati dobrim riječima. Dobro je na one koje nastaniše naše misli misliti dobrim mislima. Ljubav, zasigurno, neće izostati. Svoju brižnost ionako najbolje izričemo i mislimo dobrotom; dobrotom koja vazda ima povjerenja u onoga kome se obraća.
Uistinu, valja povazdan, u svakoj prilici i neprilici, iznova i neodustajući onima s kojima živimo podariti iskustvo dobrote, a nadasve dobroslovlja; samo tako čovjek umije razumjeti dubinom duše u čemu je dragocjenost života, dragocjenost osobe, dragocjenost odnosa.

petak, 19.08.2005.

S brda, s dola...

20. srpanj 2005.:

Posljednjih nekoliko mjeseci sam bio presretan i stvarno me je krenulo na svakoj razini, ali proteklih nekoliko tjedana osjećam neku prazninu, ali ne prazninu kakvu sam znao prije osjećati. Prije je to obično bilo jer su mi nedostajali određeni, i meni jako dragi, ljudi, ali ovaj put kao da osjetim potrebu da se trebam iznutra promijeniti! Našao sam se u situaciji u kojoj baš i ne vidim nekog izlaza. Postao sam, na neki način, flegmatičan. Sve mi je ravno. Treba mi jedna ogromna injekcija (doza!) samopouzdanja, malo akcije,... ali ne znam gdje to mogu naći ili, još bolje, kako i na koji način to učiniti! Stvarno ne znam. Znam samo da to mora biti uskoro i efikasno! Teško je opisati taj osjećaj!
Ne znam da li ste se ikad našli u situaciji da odete na neku zabavu, odete van, budete među ljudima, ali da pri tome imate osjećaj da ste usamljeni! To mi se, također, događa. Imam osjećaj kao da me nitko ne razumije. Na neki način pokušavam se izboriti za pravo glasa, ali sam jednostavno preslab da bih se izborio. Nadam se da je to prolazno!
Jeste li se ikada našli u situaciji da vi gospodarite situacijom? Da vi držite konce u svojim rukama? Imate osjećaj da vam nitko ništa ne može, da ste spremni na svaki napad, da vam nitko ne može pokvariti to raspoloženje, osim VAS... i na kraju baš VI povučete krivo konce i sva vaša sigurnost, spremnost padne u vodu i opet postajete ranjivi, "jadni", slabi,... Isto kao i u mikadu! Jeste li ikada igrali mikado? Znate već... imate puno štapića nabacanih na jednu hrpu, pa trebate izvlačiti štapić po štapić, ali tako da pri tome ne pomaknete niti jedan drugi štapić! E, ja sam upravo taj koji je povukao štapić, ali je pri tome dirnuo puno ostalih štapića i "izgubio".
Nakon stvarno dugo vremena osjećam se pesimistično! Uopće me ne "pucaju" vedre misli.
Neki dan gledam film na računalu i ta scena, ta glumica, te oči, taj osmijeh, taj pogled, vidim nju... ne bilo koga, već NJU, baš NJU! Ne mogu vjerovati. Taman, kad pomislim da sam zaboravio te oči, taj osmijeh, k'o nož iz vedra neba i ravno u srce. Zašto? Zašto baš meni? Zašto ne nekom drugom?
Baš nešto razmišljam o ljudima koji su cijeloga života gradili svoj ugled, čast, karijeru, obraz,... da bi na kraju svoje životno djelo uništili u pet minuta. Što je najbolje, sve su to obrazovani ljudi, ljudi s fakultetima, obitelji, djecom,... Poznajem neke od njih! Nije mi jasno! Stvarno. Znaju da se u božjem vrtu ništa sakriti ne može, pa opet idu to činiti. Kako mi je to kolega prirodoslovac Einstein :), jednom prilikom, rekao: "Samo su dvije stvari na ovom svijetu beskonačne, svemir i ljudska glupost. S tim da za ovu prvu nisam siguran!". Bilo kako bilo, povratka nema. Sami su sebe "označili" do kraja života.
Dao sam primjetiti kod sebe nekoliko negativnih karakteristika! Barem ja smatram da su negativne. Znam što mi je zadatak! Nastojati ispraviti ih.haha Jedna od njih je da često volim kritizirati. Ne kritiziram da bih omalovažio nečije djelo, već da bih pomogao! Znam da zvuči apsurdno, ali eto, istina je. Kad bolje razmislim, nikad me nitko baš i nije direktno upozorio.

...hrabar je onaj tko pobijedi sebe...

...

21.srpanj 2005.:

Danas se puno bolje osjećam! Moram priznati da sam se prvi puta u protekla 2 – 3 tjedna naspavao. Naime, spavao sam u "svom" krevetu u stanu. Danas sam malo otišao prošetati Zg-om i godilo mi je. Malo sam uzeo vremena za sebe. Razmislio sam o nekim stvarima, osobama i sad sam sretan i veseo. Sutra se vraćam doma. Sutra je dan grada u kojem živim i ujedno će se svečano otvoriti obnovljeni trg. Atmosferu će "zapaliti" Parni valjak. Eto toliko ovaj puta... Ostanite mi lijepi i pametni! haha

"Dabogda te voda odnijela"

22. srpanj 2005.:

Pjesma posvećena mom "najdražem" kolegiju kojeg sam se riješio za vijeke vjekova! Naime, riječ je o fizici. Znam da sam pokvario jednu "himnu", ali ...

Kako veselo živim bez tebe
imam kuda, ne bježim od sebe
kao da sam čvrsta grana
procvjetala toga dana
kad sam tebe draga fiziko položio!

Dabogda te voda odnijela
što si mene fiziko mučila
poslije tebe matematike ima
život napokon ima smisla
stara skripta (Berkley!) već u smeću završila!

Sam u kući...

28. srpanj 2005.:

Ne znam kad mi je ovako dobro bilo doma! Sâm sam doma iduća dva tjedna. Trebao sam ići u rodni kraj na dva tjedna, ali jednostavno nisam bio voljan. Starci su mi se jaaaaaaako naljutili, ali eto… Iskreno, na neki način me je strah ići tamo (tko bi rekao da je mene ičeg strah! haha). Prije dvije godine sam prvi puta, nakon rata, otišao i nije mi baš bilo ugodno. Kao da su se sve slike iz prošlosti vratile. S balkona sam promatrao dvorište i ulicu u kojoj sam kao "klinjo" trčao za loptom, učio voziti bicikl, trčao mami krvavih koljena nakon što sam pao s bicikla... Sreo sam jednog dečka s kojim sam proveo djetinjstvo! Prema riječima mojih i njegovih roditelja, bili smo najbolji prijatelji! Danas ga se i ne sjećam. Čudan osjećaj! Najgore mi je bilo sresti se s ljudima koji su ostali živjeti tamo. U svakom sam vidio "neprijatelja". Još ne mogu zaboraviti neke događaje iz prošlosti. Nekada mi se jednostavno iz vedra neba pojave pred očima. Što se mene osobno tiče, oprošteno im je, ali volio bih i zaboraviti, ali ti događaji jednostavno "žive" u meni! Ne mogu zaboraviti 12. svibnja 1992. Dan kad su me protjerali iz moga stana! Dosta negativnoga…
Zadnjih pet dana sam se počeo baviti trčanjem i vožnjom bicikla. Trebao mi je samo netko tko bi napravio prvi korak. Kako se kaže: "U zdravu tijelu je i zdrav duh!". Moram priznati da je to istina. Godi mi! U tih pola sata do 45 minuta razmislim o mnogim stvarima. Postao sam najbolji prijatelj samom sebi!!! Ne znam kad sam zadnji puta onako iskreno i otvoreno s nekim popričao. Mislim, izađem s društvom van i zezamo se, ali točno se osjeti da je svako za sebe, barem ja tako vidim stvari. Znam da zvuči čudno… za mene osobno je to pozitivna činjenica jer se vidi da smo postali zreli, racionalni, izgradili smo svoje ja,…
Kako ostanak doma povlači i neke druge stvari, tako sam postao sam svoj kuhar, "perač",… Neki dan si operem rublje u perilici (prvo iskustvo!) – to nije bio problem. Problem je bio opeglati oprano rublje. Mislim da bi lakše riješio nehomogenu diferencijalnu jednadžbu trećeg reda s konstantnim koeficijentima, nego opeglao rublje! Skidam kapu domaćicama. Naravno da ću i to jednog dana naučiti! Momentalno što bih najviše volio naučiti, osim sviranja gitare, je kako se pravo kuha. U par navrata sam gledao mamu kako kuha, pa me je zezala danima. haha Zamislite, napravite simpatiji (curi!) ručak ili večeru, svijeće, cvijeće, crno vino, romantična glazba,… pa da joj je srce od kamena, moralo bi se rastopiti! :) …mjesec žut k'o tepsija, mene piči romantika… haha

...

10. kolovoz 2005.:

... Back to Zagreb,
where I can be,
faster and harder,
louder and free...

Vratih se jučer u Zagreb! Moram priznati da je doma bilo lijepo, čak i prelijepo. Ljeto je napokon bilo ispunjeno u svakom segmentu. Ali kako se kaže: "Sve što je lijepo, kratko traje!". Sada krećem sa ozbiljnim učenjem, ali dosta o učenju...
Upoznah nju... Nijemica, plavkasto-smećkasta kosa, prelijepe plave oči, niti mršava, niti debela (nešto poput mene! haha). Kao da sam ju cijeloga života poznavao. Slagali smo se od samog trenutka upoznavanja. Dijelili smo isto mišljenje oko mnogo toga! Što je najbolje, rođena je u gradu u kojem sam ja proveo tri godine. Kad sam joj rekao da prvi puta, nakon dosta dugo vremena, pričam sa osobom s njemačkog govornog područja, odgovorila mi je da lažem jer mi njemački nije "zahrđao" i da dosta dobro izgovaram pojedine riječi. S njom sam se u nekoliko trenutaka vratio u djetinjstvo. Naime, ne volim baš kad tepam ili kada meni neko tepa, ali s njom je to nekako zvučalo drugačije, nekako simpatično, prirodno i privlačno istovremeno. Na odlasku doma mi reče: "Šteta što ne živiš u Stuttgartu! Bilo mi je lijepo i znam da bi potrajalo!". Kad mi srce nije puklo... Šteta... :(
Došlo vrijeme da okrenem novu stranicu u mom životu. Vrijeme da se okrenem faksu i ljudima u i oko njega. Radujem se skorom susretu s kolegicama i kolegama. Nedostaju mi!
Kako ljeto obično nosi i lijenost, tako sam i ja bio bezobrazno (pre)lijen što se crkve tiče. Naime, nisam bio na misi otkako sam doma otišao, a to znači da nisam bio na misi posljednjih 4 – 5 nedjelja. Sramota! Morat ću to pod hitno promijeniti i ujedno se ispovjediti. Nisam dugo!
Jučer prošetah Zagrebom po dućanima i tako svratih u DM kupiti kozmetike za sebe i stan. Tri tisuće petsto sedamdeset i četiri žena i jedna budala (ja!) među njima. Još mi se blagajnica na samom ulazu podsmjehivala (jadna li joj baba bila!). haha Kakva neugodnost! Pored blagajne na polici stoje trake za depilaciju, pitaj dragog Boga što sve nije stojalo (uglavnom ženske stvari!) i ja, igrom slučaja, pogledah policu dok sam čekao u redu za platiti i opet blagajnica i opet podsmijeh... haha Moram priznati da zavidim ženama na kremi za spori rast dlaka nakon depilacije! Zašto tako nešto ne postoji i za nas muškarce, za spori rast dlaka nakon brijanja? Moram se tri puta tjedno brijati, a ljudi pojma nemaju kako to nekada zna biti naporno, ali opet, s druge strane, nema ljepšeg osjećaja nego kad se obrijete. Znam da zvuči kontradiktorno, ali... to sam ja! :)

...

12. kolovoz 2005.:

Evo se već četiri dana pokušavam nagovoriti da krenem ono pravo učiti, ali nikako. Učim, ali nije to to. Trebao bih učenje malo ubaciti u viši stupanj. Vremena sve manje, a mene "pucaju" neki filmovi iz prošlosti. Ne direktno, ali imam neki osjećaj kao se dio mene želi vratiti u (blisku!) prošlost. Mislim, raščistio sam više-manje sve stvari iz prošlosti. Pomirio sam se s mnogim stvarima i događajima. Stvarno ne znam zašto se onda jedan dio mene želi vratiti u (blisku!) prošlost...
Sad za vikend se kreće na dvanaesto (ili trinaesto!) hodočašće na Krasno (svetište u Lici!). Nažalost, obaveze prema faksu mi neće dozvoliti da i ove godine odem. Bolje rečeno, moja neorganiziranost mi je to "zadovoljstvo" priuštila. Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa... Tko će kome, nego ja sam sebi! Na tom hodočašću sam bio dva puta i moram priznati da je to jedno jako lijepo iskustvo, barem meni. Većinu puta (staze!) provedem sam pješačeći, tako da sam imao puno vremena razmisliti o mnogim stvarima. Razmislim o svojim postupcima, o nekim ljudima i kako promijeniti odnos prema njima, tj. unatoč činjenici da je odnos dobar, kako ga još poboljšati! Kad bolje razmislim, oba puta nisam baš bio u dobrim odnosima s jednom osobom. Ma da po mom mišljenju, kad god bi nam se pogledi susreli kao da su rekli da jedno od nas prvo započne s pričom, ali postojao je tu onaj negativni ponos s obje strane koji nije dozvolio takvo što. Mišljenja sam tog da smo jedno drugom već odavno sve oprostili, da smo se odavno pomirili i da smo dovoljno jaki krenuti novim putem. Normalno je da je to teško izvedivo, ali i najdalji put započinje prvim korakom, pa tako i ovaj.

...Postoji sjećanje koje je povezano s glavom.
Netko lakše pamti, drugi brže zaboravlja.
A postoji sjećanje koje ima mnogo dublje korijenje.
Korijeni tog sjećanja nalaze se u srcu...

Ohrabrivanje samog sebe ... :)

13. kolovoz 2005.:

'ajmo Zvone, nema predaje!
Ti to znaš, hoćeš, želiš!
Hrabar je onaj tko sebe pobijedi!
Ne odustaj, daleko si dogurao!
Ne daj se Zvone! Ne daj se godinama, moj Zvone!
Vjeruj u sebe!
Važno je krenuti, kreni!

petak, 24.06.2005.

Sanjao sam noćas da…

23. lipanj 2005.:

"I KAD PROĐE SVE PJEVAT ĆU I TAD" – by Bijelo dugme

Vidio sam svijet
vidio sam istok, zapad i jug
vidio sam bijedu, sjaj i glad

Ipak je mir
ipak je pjesma
u mom srcu i sad

Samoću znam
bio sam voljen, ostavljan i sam
bio sam dužan svaki dan

Pjevao sam kad za ljubav molim
pjevam ženi koju
volim, volim, volim

'ko zna gdje ću biti još
'ko zna šta ću radit još
'ko zna kog ću voljet još
i kad prođe sve
i kad prođe sve
pjevat ću i tad

Pjesma za one koji gledaju na svijet očima punim pesimizma! Ljudi dođu – prođu, ali pjesma ostaje. Ona je nešto što nam niko uzeti ne može! Daje nam osjećaj slobode, ispunjava nas raznim osjeća(n)jima, u nekim trenucima nam je najbolji prijatelj (meni uvijek!), vodi nas u svijet koji je samo nama dostupan (vidljiv, tj. opipljiv!), liječi rane… Kadgod (po)slušam neke pjesme, kao da svi moji problemi, moje frustracije, negativna energija nestane u tih tri – četiri minute. Žalim jedino što sam glazbeno nepismen, ali najvjerojatnije ću to iduće akademske godine promijeniti. Planiram se upisati u Rock akademiju – smjer gitara!
Živjelo Bijelo dugme!!! Daleko najjači bend na području bivše Jugoslavije. Zapravo, kolijevka Yu-rocka je Bosna (Sarajevo!)! Nijedan grad u bivšoj državi nije dao toliko kvalitetnih grupa i pjevača, a svaki pjevač karizmatičan na svoj način. Svaki drugačiji! Svaki originalan, što je danas teško naći! Zapravo, ta originalnost danas više i ne postoji…
Samo neki od mnogih koje je Sarajevo dalo: Bijelo dugme, Crvena jabuka, Indexi, Zabranjeno pušenje, Valentino, Vatreni poljubac, Teška industrija, Zdravko Čolić, Kemal Monteno, Dino Merlin, …
Bijah na koncertu – ostao sam bez teksta… fenomenalno, super, prejako, premoćno, … dao sam interview za RTL, pjevao za TV, kolege na faksu su me proglasili TV - zvijezdom :) (jesam li? haha)…
Da vam (o)pišem kako mi je bilo… nema smisla jer bih samom sebi pokvario dojam. Upravo ste pročitali tekst najsretnijeg čovjeka na svijetu. Ispunila mi se životna želja!

Hvala Ti Bože!

…svijet je lijepo mjesto i vrijedi se boriti za njega…

ponedjeljak, 20.06.2005.

...

17. lipanj 2005.:

Bijah doma tri dana! Danas se vratih. Doma sve po starom. Zapravo, drugačije ne može niti biti. Imam neki osjećaj kao da se neki ogromni balon nadvio iznad grada i ne dopušta da išta krene naprijed (da se promijeni!). Svaki dan je isti. Ljudi kao da se promjena boje. Ok, počelo se graditi i drago mi je čuti i vidjeti takve stvari, ali opet nedostaje nekog duha koji bi sve to upotpunio. Kad god se vratim dolje, imam osjećaj da vlada neka depresija i da ona nikako ne prestaje. Ljudi kao da ne vide svjetlo na kraju tunela. Sve je nekako tmurno!
Jedine svjetle točke mog odlaska su bile trening i odlazak do Cesarice s jednim prijateljem.
Ovako se nekako odvijao dijalog oko odlaska u Cesarice (zapravo do Karlobaga!), naravno uz kavu…
Ja: "Jesi za?"
On: "Jesam!"
Ja: "Onda 'ajmo!"
Putovanje je bilo za deset! Ne znam kad sam se zadnji put toliko ispričao i napričao. Priče uopće nisu bile "prazne". Štoviše, bile su baš zanimljive, objektivne i konkretne. Moja crvena ljepotica me opet iznenadila. Opet je postala nešto više! Sretan sam zbog toga. Hvala ti Bože na lijepim trenucima provedenim doma! Napunih baterije, položih kolokvije (sva tri!), a sada slijede ispiti! Pozdrav…

…ako se ne odvažiš i ne pokušaš, nećeš znati da li možeš…

utorak, 14.06.2005.

...

12. lipanj 2005.:

"Zahvalnost"

Postoji sjećanje koje je povezano s glavom.
Netko lakše pamti, drugi brže zaboravlja.
A postoji sjećanje koje ima mnogo dublje korijenje.
Korijeni tog sjećanja nalaze se u srcu.

Ljudi su prema meni bili dobri.
Brinuli su se za mene dok sam još bio malen.
Pratili me dok sam odrastao.
Hrabrili me kad mi nije bilo dobro.
Radovali se kad sam bio radostan.
Sve mi je to pričinjalo dobro.
Moje srce tog ne zaboravlja.
Sjećanje srca zove se zahvalnost.

Reci hvala, mali čovječe, za rijeku ljubavi
koja tiho teče svijetom.
Zahvaliti znači shvatiti što ti je sve dobro učinjeno.
Zar si sam sebi dao očinji vid?
Zar si sam načinio svoje prste i ruke?
Negdje je ugrađena tajna ljubavi.
Negdje te nevjerojatno netko voli.

Zahvaliti znači sjetiti se onoga što su drugi za tebe
učinili.
Ne moraš biti bogat da bi bio zahvalan.
Jedva što boli toliko koliko nezahvalnost.
Ona je najčešće izraz bezosjećajnosti i krutosti.
Nezahvalni čovjek smatra sve normalnim i po sebi razumljivim.
Zahvalan čovjek pokazuje da njegovo srce ima dobro pamćenje.

četvrtak, 09.06.2005.

...

4. lipanj 2005.:
Moram priznati da sam ponosan na samog sebe! Nisam joj ništa rekao mada srce "umire" kad ju vidi. Iskreno, nisam ju već dugo vidio na faksu. Posljednja 3-4 tjedna nisam uopće s njom onako otvoreno popričao, a kamoli ovako popričao. Nedostaje mi to na neki način. Nedostaju mi ručkovi s njom, zezancije, njen osmijeh, njezine oči, košarka,… Čudni me osjećaji prožimaju kad na nju pomislim!
Sutra mi dolazi najbolji prijatelj u posjetu. To je bio prvi čovjek kojeg sam upoznao kad sam se doselio u Hrvatsku. Sjećam se kad me tadašnja razrednica u šestom razredu osnovne dovela na sat tehničke kulture i posjela me u klupu iza njega. On se okrenuo prema meni, pružio mi ruku i tako smo se upoznali. Unatoč činjenici da se viđamo i čujemo rijetko, ostalo je ono iskreno prijateljstvo. Nikad se nismo posvađali, uvijek je bio tu za mene, imao pravu riječ, spreman na zezanciju, fleksibilan, dobronamjeran,… Nikad među nama nije vladala ona tiha zavidnost koja se zna pojaviti među prijateljima. Kad se nađemo, imam osjećaj kao da se nikad nismo rastali. Presretan sam zbog toga. Hvala ti Bože!

6. lipanj 2005.:
Nervoza me počela hvatati! Naime, ovaj tjedan imam 3 kolokvija. Jedan će mi zadavati muke, a već idući tjedan počinju rokovi.
Prošli tjedan sam bio na nekom obliku vjeronauka za mlade, više za studente, i moram priznati da mi se svidjelo. To je baš ono što mi na neki način i treba. Nešto što me 3iznutra3 smiri. Vjera čovjeka oplemenjuje! Tema je bila zanimljiva (barem meni!)! Svećenik je započeo s riječima kako je lako započeti, ali treba i ustrajati. Kako ustrajati? Drugim riječima, ne odustati od onoga što si započeo! Teško je nekad opet nastaviti kad doživiš neuspjeh na bilo kojem području – fakultetu, obitelji, vezi,… Svećenik je bio u pravu kad je rekao da nas često (čitaj uvijek!) molitva digne na noge nakon pretrpljenog 3poraza3. Barem je to slučaj kod mene! Također je napomenuo da se ne treba moliti samo u takvim situacijama, već i kad nam ide i kad nam ne ide. To jedno, a drugo treba moliti i za bližnjega svoga – prijatelja, brata, sestru, oca, mamu,…
Za taj vjeronauk nisam ni znao da postoji sve dok nisam otišao na ispovijed u katedralu! Prvi put sam doživio takvu ispovijed! Naime, započeo sam onako klasično s ispovijedi da bi me svećenik usred toga prekinuo s riječima da pričam malo o sebi – čim se bavim? Odakle sam? I tako to. Imao sam osjećaj kao da pričam s najboljim prijateljem, a ne sa svećenikom (strancem!). Inače su ispovijedi dosta formalne… nabroji grijehe, evo ti pokora, pa se vidimo! Tom prilikom me svećenik pozvao da dođem i otišao sam. Gdje sam ranije bio??? Carevski…

srijeda, 01.06.2005.

Dnevnik jednog Bosanca I.dio ... u Kanadi

12 avg. --Uselili smo u nasu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbuđen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva čekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14 okt. --Kanada. To je najljepša zemlja na svijetu. Lišće je poprimilo sve one divne nijanse žute i zelene boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepše životinje na svijetu. Ovo mora da je raj.
11 nov. -- Dan sjećanja (Kanadski državni praznik). Lov na jelene će početi uskoro. Ne mogu da zamislim da netko moze ubiti tako divnu životinju. Nadam se da će ukoro snijeg. Tako je divno.
02 dec. -- Noćas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepša razglednica. Izašli smo napolje, očistili stepenište i prilazni put, a onda se grudvali (ja pobjedio). Kada je prošla grtalica morali smo ponovo da očistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12 dec. -- Noćas opet snijeg. Opet prošla grtalica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.
19 dec. --Noćas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.
22 dec. -- Opet padaju ona bijela govna!!! Dobio žuljeve od lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza ćoška i samo čeka da ja očistim ispred kapije. Šupak.
25 dec. -- Sretan Božić. Još malo usranog snijega. Ako mi ikad padne šaka onaj peder što vozi grtalicu, ubit ću ga. Mater im jebem što ne posipaju više soli po cesti pa da se prije otopi.
27 dec. -- Noćas opet snijeg. Ne izlazim već tri dana sem što čistim snijeg kad god prođe grtalica. Ne mogu nigdje ići, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kažu da će noćas pasti novih 30cm tih govana.
28 dec. -- Prognoza je bila loša. Palo je pola metra. Ako vako nastavi neće se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj šupak došao kod mene da traži lopatu. Rekao sam mu da sam već slomio šest lopata čisteći ta govna sa vrata što ih je on nabacio i zamalo da sam mu je slomio o glavu.
04 jan. --Najzad izašao iz kuće. Otišao do prodavnice da kupim nešto hrane i kad sam se vraćao udario kolima jelena. $3000 štete na kolima. Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima. Što ih lovci ne pobiše jesenas?
03 maj --Odvezao kola kod mehaničara. Nevjerovatno koliko su zahrđala od jebene soli što je posipaju svuda.
10 maj -- Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan može živjeti u toj jebenoj Kanadi.

Dnevnik jednog Bosanca II.dio ... na Floridi

12. Maj -- Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kuću. Tako je velika ima sav komfort, luksuzna je a ima naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i suncano. Vec sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu.
20. Maj-- Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo u ovaj tjedan sam se pregrijao od one k... Kanade. Obozavam Floridu.
12. Juni -- Vec smo mjesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom restauranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje izviru iz doba dinosaura to ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida
30. Juni -- Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije mjenjalo uvjek toplo a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam jos neke susjede stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. Juli -- Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na obalu. Nadam se na lijep provod..
20. Juli -- Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog nisu pojeli ti komarci. Kad se zelimo vratiti kuci neko nam je ukrao kola. I tako ima da se vozim 100 kilometara taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smjeska, imam dojam da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.
21. Juli -- Posle vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi sef mi je rakao, da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina.
30. Juli -- Vrucinski val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci, jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prozivim. Vec kad hocu da se bacim u pool vidim u njemu aligatora od 3 metra!! Jos mi je samo ta pickarija trebala, brzo zovem policiju da upitam sta treba da radim Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici od gde je dosao. Poludjet cu.
31. Juli -- Vec ujutro neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj kurac kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za konzumente. Jebo njega i njegove konzumente.
1. August-- Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori samo komaraca ima sve crno i sve vise. Onaj mrgan od 3 metre kao da je u mom poolu kampirao. Kazem cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao uvjek, picka mu materina.
12. August -- Ne mogu da zamislite tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u paklu a odkad smo dosli vrjeme je isto. Sef me bacio iz firme sa osmijehom na licu i rekao da se konzumenti pobunili jer se nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i na putu idem u kafanu kde se propijem. Svi se meni i mojoj prici samo smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim 3000 USD. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. August -- Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste Svi bezu sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch Legnem u kucu o kojoj jos uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Odjednom neverovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise krova, jos minut dva i nema vise kuce Vjetar se poleze. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ostao u poolu. Sto ga nisu poklopali u onom restoranu.... Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikana Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega mrzim Floridu selim se odavde. Vracam se u Sarajevo!!!

Dnevnik jednog Bosanca III.dio ... u Sarajevu

3.Septembar -- Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo..
10. Septembar -- Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu I ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce od nas biti.
29. Oktobar -- Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
24. Novembar -- Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokusavama da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da ne serem
24. Decembar -- Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu m25. Decembare vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, o ove sto na njemu zi24. Decembarve.
25. Decembar -- Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u berm26. Februarudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava pazim kako se pona12. Januarsam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Mujo!".
27. Decembar -- Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, 31. Decembartariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje
31. Decembar -- Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. Januar -- Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. Januar -- Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policaije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu ma cak pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
11. Januar -- Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guram se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.
12. Januar -- Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozadi. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.
13. Januar -- Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.
14. Januar -- Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
15. Januar -- Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
16. Januar -- Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo citav dan u raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
17. Januar -- Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
25. Januar -- Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal
26. Februar -- Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo kreve'.
1. Mart -- Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.
2. Mart -- Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.

ponedjeljak, 30.05.2005.

...

22. svibanj 2005.:

"Valja samo (is)pružiti ruku"

Dogodi nam se, odveć nam se lako dogodi, da usred buke i poslova dana ne primjetimo nikoga oko sebe. Dogodi nam se da običnost i svagdašmjost ne upućuje na čudesnost i izdašnost. Dogodi nam se da nada ostane zgrčena… jer smo dali od sebe, a ne sebe! Dogodi se i da, obuzeti svojim razlozima i opravdanjima, zanemarimo Kristove razloge i opravdanja.
Da, odveć često čovjek prođe ne mareći za sjemena i proplamsaje, iskre i klice ljudskosti duž puta mu izniklih, podarenih. Unatoč tome, pruži li ruku, podari li je spreman i krhak, malen i ponizan, vjeran i zanosom obgrljen – svoje dane i dare u zemlju blagoslova utiskuje. A blagoslovi su raznorodni.
Ima ih koji nam svojim p(r)ohodom omekšaju dušu, otkrivajući pritom da mekoća nije slabost već iznova otkrivena jakost, blizina i nježnost; pris(ut)nost i nebeskost. Ima ih koje možemo zazvati po imenu, ima ih koji glasom nade raskriljuju dušu nam, vedrinom i ponosom, hrabrošću i zanosom je natapajuć. Ima blagoslova koji su zaneseni ljudskošću i ne lome odraz skromnosti, koji postaju razgovjetni u svojoj nemoći ne lomeći izloženost i ne zaklanjajući je!

Ima blagoslova… valja samo (is)pružiti ruku.

...

24. svibanj 2005.:

…i nikom nije ljepše neg' je nam, samo da je ovako svaki dan…

Ne znam...

29. svibanj 2005.:

Ne znam ni sam zašto ovo uopće pišem jer imam posla preko glave, al' eto… Već zadnja dva-tri dana prožima me osjećaj kao da nešto želim, ali uopće ne znam što želim! Nije to prvi puta, događalo se to često ranije. Uglavnom mi se taj osjećaj javljao pred rokove. Naravno, mnoge su se stvari oko mene i u meni promijenile što u +, a što u – smjeru. Većina ih se promijenila u + smjeru.
Iskreno, opet sam na dobrom putu da pokvarim jedno prijateljstvo. Naime, kolegica MP koja mi se jako, jako sviđa je na neki način postala više i od poznanice i od simpatije. Nije da je poznanica, nije da je prijateljica – oni koji me poznaju, znaju o čemu pričam.
Dosta sam dugo razmišljao da joj kažem da mi se sviđa ili da joj ne kažem. Pitao sam tri kolegice, s kojima sam u dobrim odnosima i koje ovim putem pozdravljam, da li bi one htjele, kad bi se našle u istoj (sličnoj!) situaciji, da im se to kaže – izgubio sam 3:0. Drugim riječima, odgovor je bio da ne bi. S druge strane, dva dečka, koje također pozdravljam, su se složila samnom da joj kažem. Ni sam ne znam što da radim! Možda je najbolje to prepustiti vremenu, izbjegavati ju na neki način.
Moje razmišljanje je to da nisu sve cure iste, tj. da je svaka posebna na svoj način, ali ona…ona je jednostavno neko koga morate upoznati – jednostavna, duhovita, na zemlji, prelijepa, preslatka, ima "ono" nešto, osmijeh i oči koje bi i sam čelik istopile,…
Ukoliko joj ne kažem da mi se sviđa, na neki način varam kako nju tako i sebe jer joj "prodajem" lažno prijateljstvo, a s druge strane što može biti gore, nego kad čovjek samog sebe i vara i laže.
Istina, nekad je bolje držati jezik za zubima, ali ja…ja da držim jezik za zubima? Mo'š si misliti. :)
A ništa, nego Bože, budi mi na pomoći… Budite mi pozdravljeni! ;)

…živom se čovjeku svašta dogodi, pa čak i da umre…

subota, 28.05.2005.

Tako ti je mala moja...

A ljudi što da vam kažem, nego da sam ponosni posjedioc karte za koncert Bijelog dugmeta. Mislim da će mi to biti najljepši dan u životu. Iskreno, poslije toga mogu i umrijeti (šala mala!)...
"...te noći, kad umrem, kada odem, kad me ne bude..."...

četvrtak, 19.05.2005.

...

15. svibanj 2005.:

Ovaj vikend je prošao baš onako ispunjeno kako sam si i zamišljao. Lažem, ispao je još bolje. Ne znam kad mi je zadnji put ovako bilo kvalitetno ispunjeno vrijeme. Osim što sam stekao iskustva u rukometu na pijesku, fakultet nije ostao po strani.
Rukomet na pijesku??? Kad sam prvi put čuo za to pao mi je mrak na oči. Jedini komentar je bio: "Što još neće izumiti?". Moram priznati da je bilo zanimljivo i poučno. Jedini problem je bilo sunce. Osjećam se k'o kokoš u pećnici-isprženo! Carevski…
Upravo sam došao doma, upalio bojler da se grije… Večeras je zakazano učenje!
Naime, u utorak je kolokvij iz unm. Pošto sam prvog dobro napisao, bilo bi lijepo da i drugog dobro napišem.
Što drugo, nego pozdrav i ne zaboravite-iz loših aksioma mogu nastati samo loši teoremi! Haha :)

...

16. svibanj 2005.:

Uistinu, malo mi je potrebno da budem sretan!

petak, 13.05.2005.

...

12. svibanj 2005.:

Danas mi je dan bio jako naporan! Naime, bio sam na faksu od 8 ujutro do šest navečer. Kad sam došao doma bio sam jednostavno za ništa. Nije mi bilo do ničega, pa rek'o da pogledam neki film kad ono nemam što pogledati, sve sam ih pogledao. I tako počnem kopati po kutiji s cd-ima i naiđem na crtić "Rokeri iz kokošinjca". Moram priznati da je bio "dobar"! Umir'o sam od samog početka. Bože, tko pravi takve crtiće? Pa gdje su crtići iz moga djetinjstva? Gdje su "Tom i Jerry", "He-man", "Duško dugouško", tj. "Zvekoslav mrkva",… :)

…Obavještavam vas da ste krivi za bankrot tvrtke "Kraš". Prodaja slatkiša je dramatično pala kad se otkrilo da je osoba koja ovo čita slađa od biločega!!!...
Haha :)

srijeda, 11.05.2005.

...kad ja tamo, a ono međutim... :)

10. svibanj 2005.:

Posvećeno onima koji se nalaze na "dnu", onima koji nemaju puno povjerenja u same sebe (kao što sam i ja sam nekoć bio!). Jedna pjesma koja me uvijek "digne", a ona ide ovako nekako…

"HERO" – by Mariah Carey

There's a hero
If you look inside your heart
You don't have to be afraid
Of what you are
There's an answer
If you reach into your soul
And the sorrow that you know
Will met away

Refrain:
And then a hero comes along
With the strength to carry on
And you cast your fears aside
And you know you can survive
So when you feel like hope is gone
Look inside you and be strong
And you finally see the truth
That a hero lies in you

When you face the world alone
No one reaches out a hand
For you to hold
You can find love
If you search within yourself
And the emptiness you felt
Will disappear

Refrain: …

Lord knows
Dreams are hard to follow
But don't let anyone
Tear them away
Hold on
There will be tomorrow
In time
You''ll find the way

Refrain: …

…ljudi! Izgubljena bitka ne znači da je izgubljen i rat. Pokušajte svaki svoj neuspjeh pretvoriti u uspjeh. Ako to uspijete, vjerujte mi, to će vam biti motivacija za daljnje uspjehe, a ujedno ćete povećati i samopouzdanje. Znam da filozofiram, ali nekoć sam ja sam sebi bio najveći neprijatelj, tj. niko mi nije mogao nanijeti toliko bola koliko ja sam sebi (živa istina!)! Jednog dana sjedoh na stolicu i popričah sa samim sobom i rekoh: "Care, ovako ne ide dalje! Nemaš profita od toga što samog sebe sažalijevaš.". Danas je situacija puno drugačija (zarotirana za 180 stupnjeva!). Imam dosta poznanika, a i prijatelja koji nemaju svoje "ja", tj. lako ih se izbaci iz tračnica (takta!) ukoliko ih iskritizirate. Nekada kritiziranje ne znači da mu/joj želite zlo, već jednostavno mu želite pomoći, ali na jedan, možda malo, grublji način (često zna biti i efikasniji!)!
S druge pak strane opet postoje oni koji su toliko ponosni (čitaj tvrdoglavi!), čak i preponosni, da smatraju da im je taj ponos ujedno i njihovo "ja". Tu gadno griješe! Uputiti će te mu/njoj kritiku ili nešto slično, a on/ona će vam žestoko uzvratiti nešto tipa: "Ti pojma nemaš. Ti si budala. Ti si ovakav ili onakav!" da bi na kraju balade ti isti, nakon što se nađu sami unutar svoja četiri zida, pustili suzu ili pak sami sebi priznali da su pogriješili! Najgore od svega toga je to što i nakon toga neće ništa naučiti! To su tipovi ljudi kakve je moj bivši razrednik s ova dva pravila opisao:
1. pravilo: ja sam uvijek u pravu!
2. pravilo: i kad nisam u pravu, obrati se prvom pravilu!
Ne znam, tj. nije mi shvatljivo kako netko ne može priznati da je pogriješio/la! Kada nekom kažete: "Oprosti mi! Pogriješio/la sam!", po mom mišljenju, u očima te osobe izrastete u diva! On/a će vas zasigurno više cijeniti.
Moje mišljenje je to da uopće nije problem to što čovjek pogriješi, nego je problem ako čovjek ne izvuče pouku iz te greške! Naime, svako može pogriješiti i ima pravo na pogrešku, ali bi trebao izvući pouku iz te pogreške!
Eto, toliko ovaj put! Nadam se da ćete imati uspjeha u onome što radite, da nećete odustati ukoliko doživite neuspjeh, da će vam se ispuniti snovi (upisati faks, naći nekoga,…),…

…poštenog je čovjeka teško naći, ali ga je lako igubiti…

nedjelja, 08.05.2005.

Hvala...

8. svibanj 2005.:

Evo bijah doma za vikend! Rekoše mi da se ništa nije promijenilo, rekoše mi…a ja rek'o da je, kad ono nije. Sve po starom. Uvijek isti ljudi, ista glazba, živi se za vikend da bi se opilo, potuklo… Prokleta policija me nije zaustavila, a tako sam bio raspoložen za puhanje. Neću da brojim, ali prošao sam jedno x puta pored policije i ništa…jadna li im baba bila… Zadnji put sam puhao, ako me sjećanje ne vara, prije dvije i pol- tri godine! Izlazak je bio, s obzirom da sam proveo čitavu večer u crvenoj ljepotici, ok. Sve u svemu, dolazak doma je, nakon dugo vremena, bio ok. Zamislite, subota večer, izađete van u kafić, disko ili nešto slično i zateknete ljude kako gledaju tv??? Neshvatljivo.
Na svu sreću, sutra se vraćam u Zagreb, svojim čarima faksa, učenja, zezanja, "amerikanca",… Nastupa razdoblje "hardcore" učenja. Zadnji tjedan će mi biti gadan. Naime, imati ću tri kolokvija!
Neke mi stvari stvarno nisu jasne, otkako me sreća počela pratiti i otkako me krenulo, ne popušta nimalo, tj. i dalje što dotaknem pretvorim u zlato!
Hvala Ti Bože na svemu! Na svakom lijepom trenutku, na svakom dobrom čovjeku, na svakom prijatelju, na tome što me trpiš,…
Hvala što, unatoč svim problemima, mi daješ snage da ustrajem u svemu ovome, što ne odustajem,… Jedno veliko HVALA!!!

četvrtak, 05.05.2005.

...

"Ti i ja" - by (Aca Lukas)
Topim se k'o led kad mi blizu priđeš ti
Kao ptica letim ja
Zaboravljam na sve
Knjige, školu, drugove
Srce samo tebe zna

Jer bez sunca jutro nikad ne sviče
I golub ima druga svog
U meni se ista želja prepliće
Ti i ja, ti i ja

Čuvar tvoga sna tvoja draga igračka
Sve bih bio tebi ja
Dao bih ti cvijet
Nježne pjesme pjevao
I zadatke pisao

Jer bez sunca jutro nikad ne sviče
I golub ima druga svog
U meni se ista želja prepliće
Ti i ja, ti i ja
Tako mi sunca u očima
Tako mi zvijezda u noćima
Tako mi trava u poljima
"Volim te", "volim te" ja

Tako ti nestašnog uvojka
Tako ti bačenih lutaka
Tako ti proljetnog sumraka
Voli me, voli me ti

...Žene se smatraju dubokima - zašto? Jer im nitko ne može otkriti dno. Žene nisu čak ni plitke.
Friedrich Nietzsche...

utorak, 03.05.2005.

Dedicated to ...

"Grad i njegovi anđeli" - by Zvijezde

Rekla si mi jednom
svi gradovi su isti
i mi smo samo putnici u prolazu
mi nosimo hiljadu i jedno lice
mi imamo hiljadu i jednu noć
i ovaj put vraćam se k tebi
i dolazim u tvoj grad
gdje nas čekaju đavli
al' i njihovi anđeli
molim te zaboravi na prošlost
jer za nas dvoje
nje nije ni bilo
prazno kazalište samo za tebe
otvori vrata i uđi
ni zvijezde nad nama što imaju tajnu moć
ni zvijezde nad nama ne mogu nam pomoć
čuvaj se pazi malo i na sebe
jer svaki put
na tebe vrebaju đavli
dok te čuvaju anđeli

ponedjeljak, 02.05.2005.

...pjesma za malu pticu...

"Ti si moja poezija" - by Kemal Monteno

Ti si moja poezija,
ti si moja pjesma tiha,
ti si zvijezda koja sija,
iznad svakog moga stiha
ti si ista kao i ja,
ti si moja poezija

Ti si moja duga čeznja,
ti si sreća noći ljetne,
ti si ona ljubav nježna,
što se samo jednom sretne
ti si ista kao i ja
ti si moja poezija

Samo za te, samo tebi,
dajem ovaj mali cvijet,
jer da tebe, draga, nema,
što bi bio ovaj svijet

Samo za te, samo tebi,
što si ista kao i ja,
dajem pjesmu ja o sebi,
jer si moja poezija

...Neki promatraju svijet onakav kakav je i pitaju : "Zašto?", a ja ga promatram onakvim kakav bi mogao biti i pitam : "Zašto ne?"... :)

subota, 30.04.2005.

...

30. travanj 2005.:

"NEK' SE NOSI SVE U ONU STVAR" – by Vatreni poljubac

Ja se ovdje zezam,
a knjiga me kući čeka
opet na foru polagat ću
e pa neka!
Tvoja ruka u mojoj
u drugoj vino
tvoje oči se smješe
i baš mi je fino

A savjest mi govori: "Idi kući!"
A savjest mi govori: "Idi uči!"
A savjest mi govori: "Idi kući!"

Oooooooooooooooh
Nek' se nosi sve u onu stvar
Nek' se nosi sve u onu stvar
Da poslušam, neću valjda zar
Da poslušam, neću valjda zar

Ja se ovdje zezam,
a knjige kući za mnom plaču
eto još malo
i eto me sad ću.
U to mi prilaziš
u haljini boje krvi
šapćeš mi na uho da želiš
da ti budem prvi!

A savjest mi govori: "Idi kući!"
A savjest mi govori: "Idi uči!"
A savjest mi govori: "Idi kući!"

Oooooooooooooooh
Nek' se nosi sve u onu stvar
Nek' se nosi sve u onu stvar
Da poslušam, neću valjda zar
Da poslušam, neću valjda zar


...Ponekad se još uhvatim da hodajući po cesti vidim vektore bandera sa crvenom strelicom na vrhu, sinusoide valova obasjane linearnim funkcijama zraka sunca i savršenstvo plošne simetrije u oblikovanju lijepe žene...malo matematičkih pojmova! :)

...

Ako želite saznati nešto više o meni (ono što volim, ono što ne volim!), kliknite ovdje "aorist"

srijeda, 27.04.2005.

...

26.travanj 2005.:

Danas je stvarno lijep dan, sunce sja, ptice pjevaju (i ja s njima!)… Sutra imam ispit! Opet!!! Ma nema veze, spreman sam… danas slavi rođendan jedna cura koju stvarno, stvarno nisam dugo vidio, a još manje čuo. Kako dobro pamtim brojeve (pogotovo telefonske!), tako sam joj poslao poruku, tj. čestitao sam joj rođendan!
Za 10-ak dana ću doma! To će biti zadnji put ove akademske godine. Otići ću malo promijeniti atmosferu i napuniti baterije! Nadam se da će vrijeme biti dobro.
Upravo dođoh doma s košarke! "Bacio" sam "amerikanca" s MP. Bože, gdje sam ranije bio? Stvarno! Nisam dugo sreo nekoga s takvim pozitivnim karakteristikama. Mnogi se ljudi ne vole šaliti na svoj račun, ali ona…ona je carica! Sve što sam tražio, našao sam u njoj! Ona je oličenje onoga što ja tražim, tj. što sam tražio. Najslađa mi je kad se nasmije, a da ne govorim kad se naljuti. S onim plavo-zelenim očima me topi k'o što se snijeg topi u proljeće…

…ne može mi niko ništa, jači sam od sudbine, mogu samo da me mrze, oni što me ne vole…

utorak, 26.04.2005.

...

"Vratio sam se živote" - by Kemal Monteno

Opet mogu čuti kako raste trava
obuklo se nebo, košulja mu plava
proteže se more i zijeva
kihnulo je sunce i oblaka nema.

Opet mogu budan sanjati sve što želim
imam svemir ljubavi s tobom da ga dijelim
opet kuca strana lijeva
sretan sam jer znam...opet mi se pjeva!

Vratio sam se živote
otjer´o sam dane sive
imaš li za mene još ljepote
vratio sam se opet među žive...

Opet sreća tragove mi prati
a do kada, tko to može znati
sve dok u meni živi nada
život je lijep, život je sada!

ponedjeljak, 25.04.2005.

...

24. travanj 2005.:

Mali prijedlog kako živjeti tjedan dana zadovoljan sa samim sobom:
PONEDJELJAK: Mudro iskoristi vrijeme. Sjeti se da je sadašnji trenutak najbolje vrijeme da činiš dobro.
UTORAK: U svakom čovjeku koga danas sretneš traži što je najljepše, čak i ako ti nije simpatičan.
SRIJEDA: Obnovi kontakt koga već dugo nisi vidio ili čuo (jer ti je malo teže komunicirati s njim/njom).
ČETVRTAK: Daruj dio svog vremena nekome kome je potrebno (bratu, sestri, prijatelju, prijateljici,…).
PETAK: Ne nerviraj se zbog prošlih neuspjeha. Sjeti se da nitko nije savršen i kreni ispočetka.
SUBOTA: Pozorno saslušaj osobe koje ti se obraćaju tog dana i poštuj njihova mišljenja, iako su možda različita od tvojih…
NEDJELJA: Odreci se nečega (slatkiša, alkohola, cigareta,…).

Pokušajte tjedan dana živjeti ovako (ne boli!). Neće vas ništa koštati. Vratiti "starom" se možete uvijek…

…Najveća je nesreća kada ti sreća kuca na vrata, a ti nisi kod kuće...

subota, 23.04.2005.

...

23. travanj 2005.:

Upravo dođoh doma! Spavao sam kod kolege jer smo večer prije otišli na "Noć Bosanaca"! Tako mi je bilo rečeno, pa rek'o da i to doživim, a i navodno bi se puštao samo ex-Yu rock sa područja BiH. Bilo je zakon! Ljudi su se zabavljali dok su bile pjesme Dugmeta, Jabuke, Čolića, Jagoda, Montena,… Nevjerojatno, lik je uspio od laganica stvoriti "žestice", od "žestica" stvoriti laganice, a od pravih rock pjesama narodnjake. Svaka čast, care! Sve u svemu bilo je za deset. Bilo nas je 7. Ne zna se tko je bio luđi. Bacali se okolo-naokolo, a niko nam ništa nije prigovorio, čak su nam dali da probamo pravu BiH rakiju. Budući da ne pijem, zagrijala me i opustila maksimalno. A onda kao šećer na kraju lik zasvira dvije po mom ukusu "Kap po kap" i "Lipe cvatu". Ona prva me napalila maksimalno! Uvijek dirne dušu.
…i tako usred zime vrućine teške, jaše mrtvac na konju pješke, sa sobom vuče djevojku staru, kosa joj pada niz ćelavu glavu…
Previše mi je krenulo dobro u zadnje vrijeme. Nekako mi je to čak i neprirodno. Iskreno, strah me u jednu ruku. Imam osjećaj kao da će me nešto na kraju te sreće tako "prizemljiti" da ću se u narednih mjesec godina oporavljati od posljedica pada. Dok mi se to ne dogodi, uživam u sreći dok me još prati. Hvala Ti Bože!
Back to work…on Tuesday I'll pass my exams in Euklidski prostori. I know I will.
…vjera u samog sebe je najjače čovjekovo "oružje"…Proljeće na moje rame slijeće, ima zvijezde Danice, moje suputnice… pomozi samom sebi i bit će ti pomogljeno! Stay tune haha

"DOBAR DAN, DRUGOVI MOJI" - Tifa
Dobar dan, drugovi moji
Neka od vas niko ne spava, ne spava
Ma hajde drugovi moji, Tifa
'ajmo složno svi
Svima reći
Da ljubav, ljubav postoji

Samo prati me, prati me
I vjeruj mi da ljubav, ljubav postoji

Drugovi moji, ljubav postoji
Nije teško pronaći, pronaći nju
Jer ljubav postoji

petak, 22.04.2005.

...I feel good pa nananana…I feel good…

21. travanj 2005.:

"Čudna zemlja"
Ta je Bosna čudna zemlja,
Zemlja nije kao druge.
Ta je Bosna čudna zemlja,
Puna boli, puna tuge
Nema u njoj nikad mira,
Svako svoju svirku svira.
Ta je Bosna čudna zemlja,by Bijelo dugme
Puna zlobe, puna hira.
I kad u njoj nema rata,
Ugrožen je brat od brata.
Ta je Bosna čudna zemlja,
Puna magle, puna blata.
Čudna zemlja dozlaboga,
K'o da nema nikog svoga,
A opet je zemlja sviju,
Svi se za nju na smrt biju.

Ovo su riječi pjesme koje mi je jedan jako ok kolega poslao, ovim ga putem pozdravljam. Care, kad ćemo na kavu?haha Moram priznati da mi se riječi sviđaju, pa rek'o da to stavim na blog.
…We are the champions, We are the champions…hip-hip huraaaaaaa, hip-hip huraaaaaaa, hip-hip huraaaaaaa, hip-hip huraaaaaaa, hip-hip huraaaaaaa, hip-hip huraaaaaaa, hip-hip huraaaaaaa…
Danas sam bio na faksu i obradovale su me vijesti da sam položio i ispit i kolokvij. Od sreće i uzbuđenja nisam cijeli dan ništa jeo. Danas sam trebao ići doma, ali predomislio sam se. Ne žalim uopće što doma nisam otišao. Zauzvrat sam si kupio memory-stick! I feel good pa nananana…I feel good…
Stvarno ne znam o čemu bih pisao-ostao sam bez ideja. Možda zbog ispita, možda zbog uzbuđenja, možda…ipak mislim da je to zbog kolegice MP. Danas smo takorekuć proveli cijeli dan zajedno. Uživao sam u svakom trenutku. Ismijao se na njezin/svoj račun, popričali ozbiljno, filozofirali,…Bože, gdje sam ranije bio? Što mi ju ranije nisi "poslao"?...Pjesma jednog zaljubljenika:

"ZAMISLI" - by Bijelo dugme
Kao da sam drogiran
kao programiran
kao da me furaju
kao da me ljuljaju

Zamisli na bijelom konju
kako nebom šivaš marame
Zamisli galopiraš
sam po nebu od marmelade
Pjevušiš neke pjesmice
jedna ti šiba u lice

Kao da sam drogiran
kao programiran
kao da me furaju
kao da me ljuljaju na tren
a ja sam samo malo zaljubljen

Zamisli da poletiš
i da nikad ne ateriraš
Zamisli zazmiriš
a onda kao da nešto diraš

Zamisli da kao obloge
ritam ti lijepe za pljuske

…Danas sam si malo dao oduška, a od sutra krećem s ozbiljnim poslovima. Prvo krećem sa usisavanjem sobe, pranjem suđa, kupljenjem prašine, slaganjem knjiga, a kao šećer na kraju odlazak na trening!...

četvrtak, 21.04.2005.

...zbogom prošlosti, dobrodošla budućnosti (sadašnjosti!)...

19. travanj 2005.:
Evo mene nakon dosta dugo vremena! Znam da pisanje nečega poput ovoga nema smisla, ali kako se kaže: "Kud svi Turci, tu i mali Mujo!". Našao sam malo vremena, pa rek'o da nešto napišem…
Malo sam se vratio u prošlost po jedan svoj osobni "recept" da se bolje osjećam, a taj je jednostavno-tjelesna aktivnost. Želim reći da sam počeo ići i na tjelesni i na treninge za faks, unatoč činjenici da sam oslobođen tjelesnog (igram za faks!). Moram priznati da je djelotvoran lijek. Naime, sve svoje frustracije, negativne energije, umor,…ostavim na lopti. Lopto, iz dubine duše jedno veliko HVALA!
Posljednjih mjesec i pol-dva mjeseca, moram priznati da se super osjećam. Ne znam da li sam se ikad ovako osjećao. Krenulo me nekako! Sve što dotaknem, pretvorim u zlato. Imam, moglo bi se reći, uspjeha na svakoj razini! Najviše me veseli činjenica što sam se pomirio s prošlošću. Malo nogometnog rječnika…Zadnji put kad mi je prošlost "uklizala" s obje noge s leđa me, moram priznati, dobro "skršila" (ubila sve što je bilo živo u meni!). Bilo je to negdje na početku drugog mjeseca (taman početak rokova!). Bio sam "ozlijeđen" dosta dugo (i danas sam u pojedinim trenucima!). Nakon što sam se koliko-toliko "oporavio" shvatio sam da moram skupiti snage i prošlosti reći NE! Prošlosti sam dao crveni karton! Naime, sjećati se nečega što je bilo ili moglo biti (dobro ili loše), nema "profita" (smisla!). Drugim riječima, to je mlaćenje prazne slame. Kod mene je bio slučaj da se uvijek vratim na jednu osobu. Bilo je (ne)lijepih trenutaka…danas sam s tom osobom u formalnim odnosima, tj. u odnosima da formalniji ne mogu biti. Možda je bolje tako, tko zna…zeko zna!haha Među nama, s moje strane, se pojavila ona stara famozna tema "Prijateljstvo između cure i dečka…". Bilo kako bilo, danas su formalni odnosi, tj. pozdravimo se i to je to. Zadnji put kad sam bio doma, shvatio sam da je komunikacijski most među nama odavno srušen. Trebalo mi je jako, jako puno vremena da to shvatim. Naime, zadnji put je jedna poruka bila dovoljna da to shvatim. Njoj sam poslao poruku je li možda za kavu, a dobio sam odgovor koji nikakve veze nije imao s pitanjem. To jednostavno NE VOLIM. Za mene je to znak da se nema respekta (poštovanja!) prema govorniku, a uostalom, to je odraz jako velike nekulture (moje mišljenje!)! Pročitao sam njen blog i moram priznati-mlaćenje prazne slame. Mnogi su mi rekli da se promijnila (neki kažu u pozitivnom smjeru, a drugi kažu u negativnom), ali po meni je ostala ona ista. Uvijek se drži neke prošlosti od koje, po mom mišljenju, nema nikakve koristi (mlaćenje prazne slame!). Meni je značila, a moram priznati da mi znači mnogo. Kao što sam jednom prilikom napisao, draga je kao osoba. Iskreno, danas ju ne mogu ni zamisliti (predočiti njen lik!) jer se nismo vidjeli već tri mjeseca. Rečeno mi je da je našla dečka-ljudi pojma nemaju koliko mi je to drago (ozbiljno!). Pročitao sam na njenom blogu da se boji te veze. "MILKA", ako ovo budeš jednom čitala, a nadam se da hoćeš…ako je on ono što si tražila i ako ispunjava tvoje uvjete (kriterije!)-nemoj "pobjeći"! Nadam se da znaš značenje riječi "pobjeći". Sad ću i ja malo mlatiti praznu slamu…bili smo prijatelji, čak i više od toga! Naime, bio sam i brat po drugi put!haha Lijepo od nje što me time smatrala, ali danas smo u čisto najformalnijim odnosima. Kaže se da je za "prekid" potrebno dvoje, ali veća zasluga za "prekid", ovaj puta, ide na moj račun!
Danas studiram matematiku u Zagrebu tako da nemam puno vremena za druženje s osobama iz svoje prošlosti! Moram priznati da su i sami odnosi s mojim društvom doma, s vremenom, oslabili. Jednostavno se više ne nalazimo na istoj valnoj duljini. Znam da će se ljutiti kad ovo pročitaju, ali eto…iskren sam! Bojim se da je to slučaj više-manje kod svakoga. Naime, ona stara "…daleko od oka, daleko od srca…" ovaj puta "pogađa" u sredinu.
Krajem rokova, tj. početkom četvrtog semestra, upoznao sam jednu jako, jako preslatku i prelijepu kolegicu. Kao što sam se nekada uz "Milku" osjećao jakim, nepobjedivim, sretnim, veselim, luckastim, sve što je naj…tako se danas osjećam kad sam s tom kolegicom (radi lakšeg pisanja nazvati ću ju MP)! Trebalo mi je dosta dugo vremena da shvatim da postoje i druge posebne cure. Najposebnija osoba (ženska osoba!) koju sam ikada upoznao, moram priznati, a i istina je, da je to "Milka"!
Ono što me očaralo kod MP je bilo to što smo zajedno otišli u katedralu (nije bila nedjelja!) zapaliti svijeću i pomoliti se. Bila je to njena ideja. To me oborilo s nogu! Katolik sam, pa to smatram nečim posebnim! Malo je danas takvih ljudi…Naime, teško je danas biti čovjek (ovo je već napisano!) u svakoj situaciji, ali postoje ljudi koji, na određen način, pokušavaju ostati dosljedni tom svom ljudskom dostojanstvu. Naravno, biti katolik (vjernik!), ne znači biti bolji čovjek. Imam dosta poznanika, a i prijatelja koji su ateisti, ali su kao osobe, u određenim slučajevima, bolje od vjernika! Jednom prilikom sam pitao jednog prijatelja ateistu čega se odrekao u korizmi (pričali smo otvoreno, pa sam mu postavio i to pitanje!), a on mi je odgovorio: "Moj ZK, pokušavam biti dobar čovjek kroz cijelu godinu, a ne samo tih četrdeset dana!". To je bio odgovor kojeg ću pamtiti za života! Taj dečko je car. Unatoč tome što je jako materijalno bogat, još je duševno bogatiji! Naime, ostao je na zemlji! Jednostavan, smješan sam po sebi, dosta neodgovoran, uredan,…samo neke od karakteristika koje bih mu ja "priljepio".
Toliko za ovaj put! Sutra imam ispit, pa se moram odmoriti. Ljudi dobre volje, ostajte mi pozdravljeni!haha

...zbogom prošlosti, dobrodošla budućnosti (sadašnjosti!)...part 2

20. travanj 2005.:

…evo me opet pored stare česme, sve je kao nekad pjevaju se pjesme…
Prehladio sam se!haha Kad bolje razmislim, nisam bio uopće svjestan da sam napravio jedan jako veliki korak što se mene samog tiče. Istina, trebalo mi je puno vremena, ali kako se ono kaže: "Tko čeka, taj i dočeka!"-ali se i načeka.haha Odnos s ljudima, s kojima sam danas okružen, je u potpunosti drugačiji. Prije svega, moj odnos sa roditeljima je zreliji, samo me smeta činjenica da oni uopće ne žele shvatiti da sam odrastao, tj. naučio sam razmišljati ozbiljnije (vjerovali ili ne!haha), a u drugu ruku polako počinjem stajati na svoje noge. Počeo sam shvaćati da život nije lak, da ima uspona i padova, ali da ga opet neke male stvari čine zanimljivim i ružičastim i baš zbog tih malih stvari treba uživati u životu! Kao što je jednom prilikom moj bivši cimer rekao, ovim ga putem pozdravljam, da ćemo mi i sa 60 godina za naše roditelje biti petogodišnjaci. U mom je slučaju bio u pravu. Ma da su mi 22 godine, mama mi još uvijek tepa. Unbelievable, što bi Nijemac rekao.haha Kad mi u javnosti kaže Z……., meni se noge odsijeku.
Kako rijetko kada idem doma (u mjesec i pol-dva mjeseca jednom!) tako sam i s vremenom zapustio svoju crvenkosu ljepoticu. Nekad nije bilo većeg gušta, nego se vozikati u njemu. Vožnja u njemu nije bila samo vožnja, to je bio užitak kakvog se danas više i ne sjećam (i ne želim se sjećati. Prošlosti sam dao crveni karton!). Naime, kad sam doma, praktički ne izlazim iz njega, ali to nije više to. Danas mi je veći užitak prošetati ulicom (gradom!), sam ili s nekim-nije bitno! Doma kad izađem van, više volim otići prošetati, nego biti (sjediti!) u kafićima gdje nema ni molekule zraka, a prosjek godina ljudi je oko 16.4!
Lika (Gospić!) ima jedno bogatstvo, zapravo više njih, (ma da se nalazi Bogu iza leđa!) koje nijedna regija u Hrvatskoj nema, a sumnjam da će ga (ih!) uopće i imati. Naime, prošetati Gospićem navečer i udahnuti SVJEŽ zrak, za tim mnogi čeznu, a čeznu i za čistom vodom…Velebite, divna goro naša… Za mene osobno, nema većeg užitka, nego kada nakon što se dobro prošetam odem sjesti u jako, jako lijepo uređen park (Kolakovac!).
Zamisli, sjedneš na klupu, a onda pogledaš u nebo i vidiš kako ti se zvijezde smješkaju i pomisliš odmah da je život lijep i da ga treba živjeti! Onako sjajne ti kažu da je sutra novi dan, dan za nove pobjede, nove uspjehe, nova prilika da ispraviš ono što si jučer pokvario ili pogriješio (nekoga uvrijedio,…!)…Wow
Najveća legenda moje današnjice je moja stanodavka (baka rođena 1. siječnja 1926.!). Prije otprilike 3-4 tjedna izađem iz svoje sobe i vidim kako stoji sva izbezumljena (van sebe!) na hodniku, pa ju upitah: "Gospođo, što vam je? Što vas muči?", a ona će mi: "Moj ZK, zalila sam cvijeće rakijom jer sam pomislila da je bila voda u boci!". Grijeh se smijati tuđoj nesreći, ali ja sam se jedva suzdržao da se ne počnem smijati njoj u lice. Taj ću trenutak pamtiti zadugo.hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha Oprosti mi Bože što se smijem tuđoj nesreći! Baka je skroz ok, samo što me nekada zna gnjaviti politikom. Što je najbolje, mene politika uopće ne zanima. Kako rijetko kada gledam TV (takorekuć nikada!) tako sam totalno van svih informacija (i zbivanja!) što se u svijetu, a i kod nas događa! Iskreno, bolje tako. Uglavnom dane provodim na faksu (najveći dio svog vremena!), stanu, dvorani i igralištu. Nema ničeg ljepšeg, nego kad odem na neku sportsku aktivnost, dobro se istrčim, našalim se s kolegama, a onda se otuširam! Ona stara latinska: "Homo novus!"-ma da je to izraz za nešto drugo, ali doslovan prijevod važi za mene!
Bio sam u nedjelju na misi i ispovjedio se! Jednostavno sam imao potrebu za tim. Moja "ženska" intuicija mi je nekako rekla (savjetovala!) da bi bilo lijepo otići na ispovijed. Inače se ispovijedam svaka 3-4 tjedna. Ostala mi je navika dok sam još bio ministrant! Naime, dok sam bio ministrant (bio sam 6 godina!), na neki način, bila nam je dužnost, a ujedno i obaveza ispovjedati se svaka 2-3 tjedna. Neki će reći da to nije normalno, ali za mene osobno je to skroz ok. Moje mišljenje je da čovjek uvijek (u svakoj situaciji!) treba težiti ka nekom višem cilju. Cilju, u smislu duhovnoga, a ne materijalnoga. Svaki bi se čovjek trebao razlikovati od drugoga, ali na jedan pozitivan (duhovan!) način. Teško je riječima opisati to što ja želim reći (možda neki razumiju što ja želim reći!). Nekad je stvarno teško izreći ono što zapravo misliš i to ne zato što ti je rječnik siromašan, već zato što su te stvari dublje (suptilnije!)!
Ljudi, pamet u glavu, ne pijte za volanom i vozite desnom stranom ulice…Budite mi lijepi i pametni…C ya!

<	kolovoz, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Komentari da/ne?